žulj na žulj

Žene se često muče s tim žuljevima. Kad muško obuje cipele koja ga stišću on ih zavitla na drugi kraj grada i kupi udobnije. Sa ženama je to malo kompleksnije. Ako su te cipele ono baš, baš, The cipele, nema te boli koju neće podnijeti samo da ih prođira; malo da izazove zavist drugih žena, malo da izazove napetost u muškarcu/ima koji su joj zapeli, još uvijek za oko. Kasnije će te cipele i pripadajući im đon, iskoristiti i kao katapult da te iste dečke lansira u što udaljeniju orbitu. Sad, da me ne s'vatite pogrešno, ovo je samo metafora za neke druge žuljeve i ožiljke, jašta. Nema tog flastera dovoljno izdržljivog za sve žuljeve ko što žena ima taj prirodno nakalemljen flaster u sebi samoj. Nije da generaliziram, ima i muškaraca imača tih flastera. Oni će, ko i pripadnice nježnijeg spola ( da nježnijeg, ahahahaha), beskonačno dugo koristiti taj flaster da pokriju ranjeno mjesto i, tako oblijepljeni, ići po novu dozu žuljeva koju će im odabranica srceta njihova nesebično nuditi. A sve nebi li pokazali i dokazali da je njihova privrženost snažnija od sve fizičke boli koju ponekad nosi jedan, ili više njih, romantični odnos. Da romantični! Kad ljubav izvjetri, poput onih vrlo skupih osvježivača prostora, oba roda imača tih flastera će taj isti flaster upotrijebiti kao metak. Da metak, ko topovsku tanad, bokte.
Drito ( ne konj ) u srce sadista koji su im izazivali žuljeve. Kad bol postane sredstvo manipulacije, jebeno je.
Sredstvo osvete.
Skupljači žuljeva najednom postanu Jackovi Trbosjeci, ni manje ni više.
Ne volim neudobne cipele. Tj. volim al samo dok lovim.
Kad me počnu žuljati odbacim ih na drugi kraj grada. Pa odbacila s njima i kuću i imanje.
Sad nemam ni cipele, ni žuljeve.
I vrlo malo imanja. Po kojem kopam i orem samo nasade začinskog bilja. Svaka bi žena trebala umjeti, osim koristiti cipele kao alat za lov, i koristiti začinsko bilje u svojoj ljubavnoj kuhinji. Znam, kako nam dečki sve više postaju svjesni svoje ženske strane, da će nam najviše trebati začini koji ublažuju žgaravicu i visok tlak. Al jebga, tražile smo - dobile smo.

Oznake: cipele, Bol, začini

Evo mene opet na blogeraju. Počeci su bili vrlo uspješni na Indexovom blogeru, toliko puno riječi, iskustava
podijeljenih svima onima koji su u njima nalazili i sebe. Tipkalo se na hp-ovom laptopu, s modemskom vezom i u ulici u kojoj se non stop radilo na energetskoj mreži, tako da sam često znala posljednju točku staviti taman na kraju trajanja baterije. Danas se tipka na tabletu, ne jer je najsretniji izbor, već jer ležim u postoperativnom grču nakon brušenja hernije diska. Par ulica dalje, par brakova manje, milijun odnosa manje i diskus smanjene funkcije.
Sve se nešto smanjilo. Moj odnos spram svijeta najviše. Iako, nedosljednost ostaje-čak i kad si želim smanjiti svijet, dolazim na mrežu svih mreža u potrazi za većim prostorom u kojem ću vrištati. Ili cviliti.

Oznake: blog naš svagdašnji